Koje su posljedice zbog neizgradnje Bloka 7 u Tuzli i ima li BiH alternativu

Konzorcij je u septembru 2020. godine informisao JP Elektroprivreda BiH o odustanku ugovorenog podizvođača ključne opreme i tokom 2021. i 2022. godine predlagao alternativne podizvođače za ključnu opremu. Jedan od značajnijih problema desio se kada se američka kompanija General Electric (GE), čija je oprema (kotao, turbina i generator kao ključna oprema) trebala biti u Bloku 7, povukao iz ovog projekt i od učešća u projektima zasnovanima na uglju.

“Uzimajući u obzir novonastale okolnosti, JP Elektroprivreda BiH je uz saglasnost Vlade FBiH formirala stručni tim za pregovore s Konzorcijem s ciljem realizacije Ugovora s novim podizvođačima ključne opreme, uz obezbjeđenje najboljih uslova za JP Elektroprivreda BiH i Federaciju BIH”, rečeno je iz Elektroprivrede BiH za Akta.ba.

Međutim, investitori iz Kine predložili su vlastitog podizvođača radova, ali je EPBiH ustanovila da kineski podizvođač ne zadovoljava uslove.

Uvažavajući ocjenu stručnog tima da ponuđeni alternativni podizvođači ključne opreme ne posjeduju zahtjevane reference, znanje i iskustvo za realizaciju Ugovora o izgradnji Bloka 7, JP Elektroprivreda BiH je uz saglasnost Vlade FBiH donijela odluku o neprihvatanju alternativnih ponuđača opreme i o tome informisala Konzorcij, uz zahtjev da pristupi realizaciji svojih ugovornih obaveza u skladu s važećim Ugovorom.

“U ovisnosti od daljeg postupanja Konzorcija JP Elektroprivreda BiH će poduzimati naredne korake na zaštiti vlastitih i interesa Federacije BiH”, poručuju.

Podsjetimo, uprkos činjenicama koje govore o tome da je ovaj najveći poslijeratni projekat propao, u usvojenom Planu poslovanja Elektroprivrede BiH za period 2023-2025. navodi se da se projekat treba realizirati prema zaključenom ugovoru.

Ima li još nade?

Govoreći o tome ima li još nade za Blok 7, Amer Jerlagić, energetski stručnjak za Akta.ba kaže da ako posmatramo stvari kao puki formalisti, onda se može reći da su male šanse za izgradnju bloka 7 u TE Tuzla s obzirom na pritiske od Evropske energetske zajednice.

“Međutim ako stvari posmatramo u svjetlu najava o nedostatku električne energije u BiH, u svjetlu gašenja gotovo svih termo blokova u EP BiH I u EPRS u narednih sedam do deset godina i ako znamo da je blok 7 u TE Tuzla zamjenski blok za stare blokove 3, 4, i 5, da je emisija štetnih gasova (CO2, SO2 I NOx…) svedena na minimum, da je efikasnost bloka 7, 50 % veća od efikasnosti najefikasnijeeg starog bloka, da za blok 7 treba manje uglja nego za tri stara zajedno, onda blok 7 u TE Tuzla nema alternativu”, govori Jerlagić.

Smatra da je prosto nemoguće namiriti manjak električne energije koji bi nastao neizgradnjom Bloka.

“Blok 7 u TE Tuzla ima projektovanu godišnju proizvodnju preko 3.150.000 KMh. Aktuelni stari blokovi (3, 4 I 5 ukupne instalirane snage imaju godišnju proizvodnju od 2.000.000 do 2.500.000 MWh u zavisnosti od pogonske spremnosti i zaliha lignita). Gašenjem ova tri stara bloka u TE Tuzla, a ne izgradnjom bloka 7 EP BiH će ostati bez trećine godišnje proizvodnje električne energije. Ne smijemo zaboraviti da stanje sa blokovima 5,6 I 7 u TE Kakanj nije ništa bolje. I to su dotrajali blokovi koji će se takođe ugadsiti do 2030. godine”, pojašnjava.

Na pitanje koliko BiH danas pokriva svoje potrošnje obnovljivim izvorima energije, a koliko iz termoelektrana, Jerlagić navodi da je energetska proizvodna bilansa Bosne i Hercegovine negdje oko 15.000.000 MWh.

Veća šteta je neizgradnja Bloka 7

“Ako znamo da je odnos termo i obnovljivih izvora (voda, sunce I vjetar) u odnosu 50:50, onda vidimo da od obnovljivih izvora dobivamo polovinu električne energije u BiH. Međutim gašenjem termo kapaciteta BiH nema i neće još dugo imati alternativu za termo kapacitete, osim uvoza električne energije”, napominje.

Dugoročno gledano, smatra da je apsolutno je veća šteta neizgradnja bloka 7 u TE Tuzla, jer Bosna i Hercegovina ima obavezu dekarbonizacije BiH do 2050 godine.

“Ukoliko se ne izgradi blok 7 u TE Tuzla, a ugase se svi postojeći stari blokovi u TE Tuzla, TE Kakanj, TE Gacko i TE Ugljevik, osim TE Stanari, BiH će se dekarbonizirati 2030. godine, a ne 2050. godine, ali ćemo tada morati uvoziti minimalno 30 do 50 % električne energije. Rekao bih da gubitak energetske suverenosti ugrožava i svaku drugu suverenost”, ističe Jerlagić.

Napominje da će se ugalj kao energent koristiti i nakon 2030. godine jer BiH nema alternativu za rješenje rudara, nema alternativu za električnu energije preko noći kada nema sunca, kada je vjetar slabiji itd…

“S druge strane, Evropska energetska zajednica od nas traži da se svedemo na karbonski neutralnu nulu tek 2050. godine. Postepeno gašenje termo kapaciteta je proces koji će trajati do 2050. godine, kako u BiH, tako i nekim zemljama EU pored Poljske, Ruminije i Srbije u okruženju”, dodaje.

Ko će odgovarati?

Podsjetimo, u projektu ukupne vrijednosti od milijardu i po KM, do sada je potrošeno oko 300 miliona KM. Ako ne bude izgrađen, pitanje je da li će se moći povratiti sav ili dio potrošenog novca. Također je pitanje ko će odgovarati za neuspjeh projekta budući da se odluka o projektu prebacuje na Parlament FBiH.

“Ukoliko dođe do raskida ugovora sa kineskim partnerima, onda će vjerovatno biti posla i za istražne organe, odnosno za sve one koji moraju dobiti odgovore zašto se ovaj kapitalni projekat od krucijalnog značaja za BiH nije realizirao, a ogroman novac je potrošen”, zaključuje Jerlagić.