Stanišić i Simatović osuđeni na po 15 godina zatvora, dokazano učešće u UZP-u
Apelaciono vijeće je prihvatilo žalbu tužilaštva i zaključilo da su odgovorni za UZP koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva kroz cijelo trajanje rata u BiH. Pred Haškim tribunalom do danas nijedan državni funkcioner Srbije ranije nije bio osuđen za umiješanost u rat u BiH.
Ovom presudom proglašeni su krivim i za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu. Ovim se rad Haškog tribunala na procesuiranju zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini završava.
Žalbeno vijeće Mehanizma u sastavu sudija Graciela Gatti Santana (predsjedavajuća), sudija Lee G. Muthoga, sudija Aminatta Runeni N’gum, sudija Yusuf Aksar i sudija Claudia Hoefer, danas je objavilo svoju presudu po žalbama koje su podnijeli Jovica Stanišić, Franko Simatović i Tužilaštvo Mehanizma (u daljnjem tekstu: tužilaštvo) na presudu u predmetu Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića koju je Pretresno vijeće Mehanizma objavilo 30. juna 2021., a u pismenom obliku izdalo 6. augusta 2021.
Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na njihove osude za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i za ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje) i progon kao zločine protiv čovječnosti, počinjene u vezi sa, te nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u Bosni i Hercegovini u aprilu 1992. Krivična odgovornost Stanišića i Simatovića bila je zasnovana na konstatacijama da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima. Žalbeno vijeće je također odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na izrečene kazne od po 12 godina zatvora.
Žalbeno vijeće je djelimično usvojilo žalbu tužilaštva time što je konstatovalo da je Pretresno vijeće pogriješilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo po modalitetu odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat. Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubistva, deportacije, nehumanih djela (prisilno premještanje) i progona, kako se tereti u optužnici. Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su Stanišić i Simatović doprinjeli zajedničkom zločinačkom cilju u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, ali ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat na osnovu toga da nije dokazano da je neko od njih dvojice posjedovao zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u ocjeni drugih doprinosa Stanišića i Simatovića zajedničkom zločinačkom cilju. Žalbeno vijeće je takođe konstatovalo da su oni posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj. Shodno tome, Žalbeno vijeće je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu. Takođe su proglašeni odgovornim za ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Žalbeno vijeće je povećalo kazne izrečene Stanišiću i Simatoviću na 15 godina zatvora. Žalbeno vijeće je odbacilo preostali dio žalbe tužilaštva.
Predsjedavajući sudija je konstatovala da izricanje ove presude predstavlja ključnu tačku u mandatu Mehanizma da nastavi da vrši stvarnu, vremensku i personalnu nadležnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ) koji je zatvoren 2017. godine. Ovo je posljednja žalbena presuda o primarnim krivičnim djelima iz predmeta započetih pred MKSJ.