Obilježavanje 32 godine od najveće rudarske nesreće u Rudniku „Dobrnja Jug“

Već se navršilo 32 godine od od najveće rudarske nesreće u  BiH ,kada je u  Rudniku „Dobrnja“ stradalo 180 rudara, prosjećne dobi 27 godina.Smrt ih je zadesila usljed eksplozije ugljene prašine koja se je u tadašnjim 105 godina rudarstva u tuzlanskim rudnicima više puta zapalila.
Teška tuga i bol je prisutna i danas u duši za 180 života nestalih u jednom trenu, a suze ne prestaju, iako su se morali pomiriti sa gubitkom svojih najmilijih i roditelji bez sinova, porodice bez hranilaca, supruge bez muževa i svi njihovi komorati koji i danas žale za svojim komoratima koji su žurili da u tom trenutku pomognu, ali nažalost pomoći nije bilo. Nade da se može pomoći nije bilo i istina je bila da je nastradala cijela jedna smjena, druga matična Rudnika Dobrnja , koja je imala svoju posljednju prozivku.
Zadrhtala su srca u „Kreki“i tuzlanskom kraju, u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Zauvijek je zaustavljena čitava jedna smjena, koja je skamenila lica , a još jedno rudarsko  okno u nizu onih što su decenijama simbol Tuzle i života tuzlanskog, uzela je danak. Malo je riječi, kojima se može iskazati utjeha i ublažiti bol, a na vijest o nesreći je iskazana ljudska solidarnost, koja je uvijek i najviše krasila i krasi rudare i u Tuzli i BiH , u Jugoslaviji i u dalekom svijetu. Pokrenula se rijeka izraza saosjećanja, pružena je ruka pomoći i razumjevanja, ponuđeno je ono čega nikad nije dovoljno-pitanje“Šta vam treba, kako možemo pomoći“ , istakao je tadašnji predsjednik opštine Tuzla dr.Mirza Muradbegović u posljednjem oproštaju od poginulih komorata 31 avgusta 1990 godine, sa posljednjim riječima „Neka im je vječna slava i hvala“.
U oproštaju od svojih komorata, predsjednik Radničkog savjeta , Miloš Kupres je istakao:- U ovom teškom trenutku bola i tuge u svakom čovjeku , moramo se oprostiti od vas , naših drugova-komorata.Dogodilo se ono najgore, najtragičbije.Premalo je riječi kojima se može izraziti ono šro osjećamo , jer tragedija koja se dogodila otrgla vas je od vaših nabližih, vaših porodica , drugova , od rudara sa kojima ste lili istu sudbinu. Bilo nam je u „Kreki“posljednjih mjeseci teško i sve teže.Pokušavali smo da zajednički tražimo put i način kako da krenemo bolje, imali smo u tome nakada više, ponekad bolje.Bez vas i sa saznanjem o razmjerama ove teške tragedije, sa bolom i tugom , koja je ostala , biće mukotrpno sve započeti ponovo-kazao je Kupres.
Poslije mnogih obraćanja u povodu ispraćaja poginulih rudara na vječni počinak , uslijedilo je odavanje posljednje pošte rudarima mimihodom, dolazak zvaničnih delegacija u tadašnju zgradu Skupštine opštine Tuzla, govor i predsjednika Predsjedništva SR BiH , dr. Obrad Piljka, polaganje vijenaca delegacija, obavljanje vjertskih obreda i odvoženje nastradalih rudara na vječni počinak.
NEKA VAM JE VJEČNA SLAVA I HVALA DRAGI KOMORATI!
Piše: Duška REBIĆ