Mnoge srebreničke grobnice napuštene i neoznačene

Nedavno ažurirana BIRN-ova baza podataka o ratnim masovnim grobnicama pokazuje da je samo mali broj od ukupno 94 lokacije ukopa žrtava Srebrenice označen, dok su preostale zarasle ili se koriste kao odlagališta otpada, preorane su ili prodate kao građevinske parcele.

BIRN-ova baza podataka Bitter Land [gorka zemlja] sa podacima o masovnim grobnicama iz jugoslovenskih ratova ažurirana je uoči obilježavanja genocida u Srebrenici 11. jula. U bazu su dodane informacije o nizu grobnica žrtava masakara koji su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) 1995. godine od kojih su mnoge i dalje neobilježene.

“Baza podataka je dopunjena uglavnom sekundarnim masovnim grobnicama na području Srebrenice i Zvornika, od kojih su mnoge povezane sa ubistvima u skladištu u Kravici, gdje je pogubljeno 1.313 Bošnjaka nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine”, objašnjava Nejra Mulaomerović, koja je ovaj projekat razvila skupa sa regionalnom direktoricom BIRN-a Marijom Ristić.

“Grobnice koje skrivaju stotine tijela do danas su neoznačene, a porodice žrtava i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih, kao posljedica operacija prikrivanja tijela 1995. godine”, dodaje Mulaomerović.

Na nekim mjestima, grobnice su preorane za poljoprivredne potrebe ili se koriste za gradnju kuća i poslovnih prostora ili bacanje smeća.

Izuzev Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, nema drugih većih komemorativnih mjesta. Te malobrojne obilježene grobnice srebreničkih žrtava nalaze se oko sela Kamenica. Obilježene su malim pločama koje su postavili Bošnjaci koji su se u svoje kuće vratili nakon rata.

Proces memorijalizacije otežava činjenica da se većina tih lokacija nalazi u entitetu Republika Srpska, čije vođe negiraju da su masakri počinjeni u julu 1995. godine predstavljali genocid. Postavljanje spomenika bošnjačkim žrtvama često se ne dozvoljava, a neke od lokacija su poznate samo nekolicini lokalnog stanovništva ili članovima porodica.

BIRN-ov projekat baze podataka Bitter Land pokrenut je prošlog mjeseca, a mapira najveće grobnice iz jugoslovenskih ratova.

Baza sadrži lokacije, trenutne i arhivske fotografije, forenzičke dokaze, sudske dokumente, svjedočanstva svjedoka i terenska istraživanja grobnica, ilustrirajući razmjere nasilja i naknadnih operacija za prikrivanje tijela, kao i trenutnu odgovornost i proces memorijalizacije.

Snimka grobnice Liplje 1 u kojoj su pronađeni ostaci 148 Bošnjaka iz Srebrenice. Foto: BIRN/Zlatan Menković.

Sumnje u postojanje masovnih grobnica nakon masakara u Srebrenici pojavile su se prvi put nakon što je Vlada SAD-a objavila satelitske snimke mjesec dana nakon ubistava Bošnjaka od strane VRS-a u julu 1995. godine.

Od tada je pronađeno na hiljade tijela, ali se potraga za još oko 1.000 srebreničkih žrtava nastavlja iako otežano zbog nedostatka resursa i informacija svjedoka o tim mjestima, kao i zbog trenutne pandemije uzrokovane koronavirusom.

Većina pronađenih grobnica nalazi se u okolini Zvornika i Bratunca, uključujući i mjesta ubistva i obje sekundarne masovne grobnice u koje su tijela prenesena u sklopu pokušaja da se prikriju tragovi masakara.

BIRN-ovo istraživanje pokazuje da je postojao jedan obrazac u cijeloj bivšoj Jugoslaviji gdje su vojne i policijske snage zarobljavale velike grupe ljudi, prevozile ih autobusima ili kamionima do mjesta pogubljenja, a tamo bi ih dočekali odredi smrti koji su vršili egzekucije.
Jedinice nižeg ranga i lojalni radnici komunalnih preduzeća bi potom transportovali tijela kamionima do mjesta ukopa, a to su bile jame, rudarski kompleksi, planine, njive, šume, te sporedne ceste.

Najveća operacija prikrivanja tragova poduzeta je neposredno nakon Srebrenice. Žrtve su prvobitno zakopane u blizini mjesta ubistva, ali su kasnije tokom ljeta 1995. godine izdate naredbe da se te grobnice iskopaju, a tijela ponovo zakopaju u sekundarne grobnice u pokušaju da se temeljitije prikriju tragovi.

Operacija prikrivanja tragova Srebrenice trebala je biti tajna, ali je provođena javno i zahtijevala je angažman velikog broja ljudi, resursa, sredstava i vozila, kao i učešće civilne policije.

Do sada su UN-ov Sud u Haagu i sudovi na Balkanu osudili ukupno 48 osoba na više od 700 godina zatvora, te pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici. Posljednji osuđeni bio je komandant VRS-a Ratko Mladić, čija je doživotna kazna potvrđena prošlog mjeseca.

Visoko rangirani srpski lideri takođe su osuđeni za orkestriranje operacije skrivanja tijela žrtava, ali veliki broj osoba koje su direktno učestvovale u tim operacijama i dalje je na slobodi.

Do sada nije bilo pokušaja da se pokrenu predmeti pred domaćim ili međunarodnim sudovima protiv preduzeća i njihovih direktora koji su pružali logističku podršku u srebreničkom genocidu.

Baza podataka Bitter Land nudi informacije o lokacijama masovnih grobnica iz ratova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu na tri jezika – engleskom, bosanskom/hrvatskom/srpskom i albanskom.

Informacije obuhvataju broj žrtava identifikovanih nakon ekshumacija, arhivske izvještaje i slike, te detalje relevantnih sudskih predmeta, svjedočanstava svjedoka i drugih izvora informacija.