Bajrami u Srebrenici i Podrinju nikad više neće biti kao nekad

Ajka Husić svakog 11. u mjesecu na čelu je najtužnije kolone majki i žena Srebrenice koje godinama podsjećaju domaću i svjetsku javnost na genocid počinjen u julu 1995. godine.

U genocidu je ostala bez supruga i tri sina, ali i bez svih preostalih muških članova familije. Za nju je svaki Bajram poslije 1995. godine isti. “Čim ti nema ko vrata otvoriti, ni sina, ono što se kaže nikoga od familije da mi dođe. Sve je izginulo, i djeverići, i bratići, i daidžići, i sva familija, kao i u svakoga”, kaže Ajka Husić.

Ostala joj je kćerka, a živi u kolektivnom centru “Suha” kod Živinica. Priča da je niko ne obilazi, niko je ne pita kako je i kako živi. “Bajram je Bajram, svaka čast, ali kada dođe Bajram, otišla bih u šumu da nikog ni čujem ni vidim. Tako mi je. Tri sina izgubila, moje su zjenice otišle. Sina, dijete, ne može niko zamijeniti, ni čovjeka, nikoga ja nemam”, govori ona. Bahra Hasanović je ostala bez dva sina, četiri brata, devet sestrića… Jedan joj je sin poginuo 1993. godine u Srebrenici, a drugi 25. maja 1995. godine u granatiranju Tuzle, na Kapiji. Obilazi mezarluke u Srebrenici i u Aleji mladosti u Tuzli. Miluje nišane svojih sinova Senada i Jasmina. I ona sa velikom tugom dočekuje svaki Bajram nakon agresije na BiH.

“Nije isti, ne može nikad biti isti dok god sam živa, nijedan Bajram više. Ja sam se radovala sa njima zajedno, pripremimo bajramski ručak svi zajedno jedemo, sad sam sama…”, govori Bahra dok rubom marame briše suze koje decenijama teku za njenim najmilijima. Tužan je svaki Bajram i za Vasviju Kadić. Pripadnici Vojske i MUP-a RS ubili su joj oca, tri brata, među kojima je bio i njen brat blizanac, te više od 30 članova familije. “Bajrami nikad ne mogu biti kao što su bili prije… Prošle godine i mati je preselila na bolji svijet. Sad sam i bez matere ostala, bez tri brata i oca. Bogu hvala, imam još tri brata i tri sestre, Allahu šućur, nas je desetero djece bilo, do prije rata”, kaže Vasvija Kadić, koja svaki ramazan isposti, a za Bajram, ipak, napravi baklavu i hurmašice. Na taj način čuva tradiciju i prisjeća se roditelja koji su za njih sinonim za najbolje roditelje na svijetu te braće stradale od iste zločinačke ruke.