Da li znate na kojoj ruci se nosi burma, a na kojoj vjerenički prsten?

Sada da pitate nekoga na kojoj ruci se nosi vjenčani prsten, vjerovatno bi tačno znali da odgovore samo oni koji ga nose. A možda ste primijetili i da negdje nose na lijevoj a negdje na desnoj ruci. Pa šta je pravilno? Odgovor je: i jedno i drugo, sve zavisi od tradicije koja je nastala prije 4.800 godina u Egiptu.

Krug simbolizuje vječnost, bez početka i kraja. Kada se daje prsten, to označava besmrtnu ljubav. Stari Rimljani i Egipćani vjerovali su da četvrti prst na desnoj ruci ima nerv ili venu koji ga direktno povezuju sa srcem. Rimljani su čak imali posebno ime za to: „vena ljubavi“ (latinski Vena amoris). Prsten na tom četvrtom prstu je označavao da su osobe povezane i da su im srca zauzeta. Nažalost, anatomija je opovrgla ovo vjerovanje: svi prsti imaju vensku vezu za srcem čime je razbijeno simboličko vjerovanje. Ali postoji još jedno objašnjenje koje nije toliko romantično.

Rimljani su prvi nosili vjenčani prsten na desnoj ruci. Vjerovali su da je lijeva ruka nesretna i „nepouzdana“. Mnogo godina je u Indiji bio običaj da se prstenje nosi samo na desnoj ruci, jer se lijeva ruka smatrala „nečistom“. U današnje vrijeme dozvoljeno je nositi burme na bilo kojoj ruci. U Njemačkoj i Holandiji parovi nose vjereničko prstenje na lijevoj ruci, a burme na desnoj. Time označavaju da su promijenili status i svoju vezu ozakonili pred Bogom i svijetom. Švedske nevjeste mogu nositi jedinstvene komplete koji se sastoje od vjereničkog prstena, burme i majčinog prstena. Prema jevrejskoj tradiciji, vjerenik stavlja prsten na kažiprst desne ruke svoje vjerenice. Poslije venčanja žene ga obično nose na prstenjaku iste ruke. (24sedam.rs)