Ispovijest bivšeg dilera droge

Trideset sedam mu je godina. Napustio je BiH, zaposlio se, osnovao porodicu i bacio iza sebe sve ono što je bio nekada. A bio je diler droge. Laka zarada i život na ivici prepun izazova i svakodnevnih mogućnosti da se završi iza rešetaka. Kako kaže, počeo je sasvim slučajno i brzo mu se osladio taj posao.

Početak sa travom

„Bio sam mlad bez posla i perspektive i na nagovor prijatelja počeo sam da prodajem travu (marihuana op.a.). Bile su to male količine, paketići, koje sam prodav'o po 15-20 KM. Odjednom sam se naš'o u situaciji da ništa ne radim, a džep mi je bio pun para. Posao iz snova“, objašnjava nam Miki (ime i prezime poznato redakciji), te dodaje:

„Nisam pušio travu što je u poslu dilera velika prednost. Mnogi prodaju i konzumiraju drogu, a to uvijek vodi u velike probleme. Zadužiš se pa moraš vraćati dugove. Ja nisam bio takav. Prodavao sam travu uskom krugu ljudi kojima vjerujem i posao je išao odlično“.

Kako to obično biva, laka zarada ga je uvlačila u veće poslove, pa je brzo povećao „biznis“.

„Znaš kako, brzo prodaš travu koju imaš kod sebe. J… ga ljudi puše sve više, zivkaju te traže. Tako sam se preko ovog prijatelja uvezao sa ljudima iz RS, pa sam išao kod njih i nabavljao 100, 200 grama. Odem autobusom, kupim koliko mi treba i vratim se kući. A ljudi zovu, kupuju, zarada je sve veća. Mogao sam ja to raditi za nekoga, al onda si u toj šemi u tim krugovima. Nekako te uhvate pod svoje, pa se teško iščupati. Ovako sam bio solo strijelac“, kaže Miki i nastavlja:

„Vremenom ti ljudi počnu tražiti i druge stvari. Druge vrste droge. Ja sam i to prodavao. Ekstazi, razne tablete i spid“.

Cijene pristupačne svima

Kako kaže, cijene droge na bh. tržištu nisu velike tako da je sve to dostupno svima.

„Paket trave ti je 20 KM. Ovim koje dobro znam davao sam i za 10-15 KM, zavisi koliko imaju para. Tablete su 10 KM tabla, a spid i ekstazi po 20 KM. Šta da ti kažem, uvijek si pun para i ne razmišljaš o posljedicama. Ušemio sam se sa likovima iz RS i Srbije i nije bilo teško da radim posao. Odem, nabavim, prepakujem, sakrijem i prodajem“.

Pojašnjava da je redovno mijenjao brojeve telefona i mjesta gdje je krio drogu.

„Trava smrdi pa je ne možeš svugdje držati. Osjeti se u zatvorenoj prostoriji. A ove tablete, spid…To možeš štekati gdje god želiš“.

Kako kaže, imao je stalne mušterije, no vrlo brzo počeli su ga kontaktirati i ljudi koje ne poznaje:

„Najbolje je bilo dok sam prodavao petorici – šestorici ljudi koje znam. Onda je neko od njih moj broj telefona dao poznaniku, pa ovaj nekom’ drugom i tako te počnu zivkati nepoznati ljudi. E to je već zajebano, jer nikad’ ne znaš ko je sa druge strane linije. Zato sam i mijenjao telefone. Drugo, zivkaju te u 3-4 ujutro nadrogirani, traže još. “

Drogu je prodavao godinama, ali je brzo uvidio da bi ga takav život mogao odvesti iza rešetaka. Zarađivao je mnogo, no život više nije bio bezbrižan.

„Šta da ti kažem…Vremenom postaješ sve oprezniji i polako sve to uđe u paranoju. Hodaš ulicom gledaš jel te neko prati, gledaš ljude, pitaš se da nije inspektor. Tako malo po malo postaneš paranoičan. Džaba ti pare kad’ nisi rahat. Tako sam i odlučio sa tadašnjom djevojkom, a sadašnjom suprugom, da štedim novac i da idemo što dalje od Bosne“, objašnjava nam Miki i dodaje:

„Srećom ništa od tih droga nisam uzimao inače bih puk'o odavno. Ovako sam otišao, nabavio posljednju turu, prodao sve, skupio keš i napustio BiH. Pravo da ti kažem, sve mi se zgadilo. U početku su ‘robu’ kupovali moji vršnjaci i malo mlađi, a onda sam vidio da se sve mlađa djeca drogiraju. Sve je otišlo u p…u materinu!“

Droga na svakom koraku

Miki tvrdi da se sve veći broj ljudi drogira. Za mnoge nikada ne bismo rekli da su pod uticajem droge.

„Joooj šuti…Ima tu svega. Imaš studente, srednjoškolce, imaš ljude u srednjim godinama, ozbiljne, zaposlene. Neki se drogiraju vikendom, neki svaki dan. Puše travu, piju tablete, uzimaju spid. Puno ih je, a za neke nikad’ ne bi rek'o da su u tim vodama. J… ga droga ti je na svakom koraku lako dostupna. Samo trebaš na početku da se uvežeš i kasnije to ide lako. Hvala Bogu sve je to iza mene. Sad’ pošteno radim, šljakam, al makar mirno spavam“, zaključuje bivši diler droge.

Roditelji oprez

Miki se nije drogirao, ali kako kaže, doktorirao je na temi narkomana. Bez problema će prepoznati da li je neko drogiran ili nije:

„Ma to je najlakše. Odmah vidiš jel’ euforičan ili je usporen. Na tom ponašanju vidiš. Zato roditelji trebaju da kontrolišu djecu, jer začas se nađu u tim vodama. Ako su im oči crvene, zjenice proširene, ako nosaju rizle i kapi za oči, sve je to znak da se možda drogiraju. Isto tako ako ne spavaju preko noći il’ spavaju dugo preko dana i to je neki znak da treba obratiti pažnju na njih. Naravno i ako ne jedu, brzo mršaju, i to bi moglo značiti da imaju problem sa drogom“, zaključuje Miki.

J. Jeremić