Kako god se pogleda, za 2025 godinu se mora reći da je otužno ponavljanje mnogih prethodnih: promašena je i izgubljena na onom ambicioznom evropskom putu, obilježena zaoštrenim socijalnim i ekonomskim prilikama, političkim zagađenjem odnosa u vlasti, produbljivanjem nacionalističkih rovova, blokadama i sukobima, pa je, u konačnici, zrela za to da se mi, podanici ove države, zovemo gubitnicima, jer smo pokradeni za još jednu godinu naših života
KADA SE JEDNA godina, kao što je ova – da se ne lažemo – naopaka 2025., završi prigodnom “čestitkom” Centralne izborne komisije BiH u vidu poništavanja prijevremenih izbore (održane 23. novembra) za predsjednika Republike Srpske u 17 izbornih jedinica i na 136 biračkih mjesta, onda se svaki pokušaj inventure, kao drevni novinarski običaj, mora uobličiti u neveseo okvir njene slike. I onda se čini ne samo to da, generalno, ocjena o ovoj godini nije nimalo povoljnija, a slika ružičastija od većine prethodnih, već i to da se ona uklapa u ono epsko – što prije je valja zaboraviti.
Nije to teško izvodljivo. Jer, ožiljci i repovi, koje iz ove prenosimo u 2026. godinu, bodu oči. Odnosi se to i na opštu društvenu i sliku države, posebno politike i vlasti, kao i na to da su domaće i spoljne ocjene o izgledu naše zemlje – na granici teško svarljivih. Zbog toga bi svaka ambicija temeljite inventure onoga što je 2025. obilježilo – o događajima, pojavama i ličnostima kad je riječ – bio donkihotovski posao, jer bi nešto važno bilo zanemareno, ignorisano ili zapostavljeno.
ONO ŠTO, MEĐUTIM, ne može biti marginalizovano, odnosi se na najvažnije pitanje – evropski put. Nakon što smo ljetos izgubili destinu od milijardu eura, koje bismo dobili da je na vrijeme usvojena Reformska agenda za Plan rasta, priča je nastavljena jesenas i sad, u decembru. Dva ključna zakona – o VSTV-u i Sudu BiH i izbor pregovarača – u osnovi su novog sukoba, blokada i podjela. Posebno u državnom parlamentu, u kome su rovovi naciopatskog ukopavanja HDZ-a i SNSD-a, u Domu naroda dominantno, poluga kočenja, koje nije teško dešifrovati: osvetnički se odnoseći prema državi i njenom putu u Evopu, Milorad Dodik, nakon sudske presude o smjenjivanju s mjesta entiteskog predsjednika, ojačava dvojni pakt sa Draganom Čovićem i HDZ-om i šalje jasnu poruku: dok se oni pitaju, od Evrope neće biti ništa!
U tako zagađenoj klimi, državna vlast i politika su odavno rasuti, praktično od januara i smjene Nenada Nešića s pozicije ministra sikgurnosti, otkad trojka ne želi imati posla sa SNSD-om, pa se sve pretvorilo u ucjene, ultimatume iživljavanje. Vlast nekažnjeno radi sve na našu i državnu štetu, a međunarodni plaćenici u ovoj zemlji – od OHR-a naniže – to ne vide ili, ako i vide, ne smatraju problemom. Naša slika ih se, izgleda, ne tiče, a demagoško-populističke priče o podršci Brisela i Unije našem evropskom sutra, najčešće se mogu objesiti mačku o rep, jer ništa ne znače, a još manje utiču na debelokošce, licemjere, nacionalističke jurišnike i bratiju u vlasti države koji su protiv države.
NI NA LOKALNOM planu se, logično, nije moglo desiti bitnije popravljanuje generalnog “umjetničkog dojma” o izgubljenoj, promašenoj i proćerdanoj godini. Tuzlanski kanton je i dalje u škripcu, zapostavljen od federalnih vlasti, posebno u saobraćajnom i energetskom smislu. Još jedna godina je minula, a ovdje nema ni metra autoputa. Ima, doduše, obećanja. Sada je, kažu, problem sa državnom imovinom (zemljištem), u vezi sa izgradnjom brze ceste Tuzla-Brčko-Orašje, zaobilznice oko Živinica i, na još dužem štapu, stara trakavica s brzom cestom do Sarajeva. Kantonalna vlast se s tim nosi onoliko koliko (malo?) može, pri čemu pospebno štrči trajno indolentan, stranački opterećen i ograničen odnos poslanika iz ovog dijelas zemlje u državnom i Parlamentu Federacije, kojima nikako da iz donjeg dijela leđa uđe u glavu da im među prioritetima mora biti borba za Tuzlanski kanton.
Kad se ovome doda i socijalna slika, mrcvarenje penzionera, porast broja egzistencijalno ugroženih, rast cijena i nered na tržištu, zavisnost u ekonomskolm i razvojnom poglčedu od globalnih kretanja – eto razloga i elemenata za još izraženije stanje nemira, neraspoloženja i bespomoći u vezi s onim što se mora reći o 2025. godini. I što dodatno mučno izgleda u ovim danima glamuroznih svečanih prijema, novogodišnjih čestitki, lijepih želja i biranih riječi, kao da se time može poljuljati, a još manje izbrisati glavna ocjena – i 2025. je još jedna godina koju su nam ukrali vlast i politika, uz pomoć falangi nacionalista, neznalica, kriminalaca i razbojnika raznih boja i dezena.