Piše: Zlatko Dukić
Pošto je krajem prošle godine otvaranje novog graničnog prelaza Nova Gradiška postalo afera, bilo je pitanje dana kada će dobaciti do skandala – za šta se pobrinuo državni ministar finansija i trezora, SNSD-ova uzdanica Srđaan Amidžić, koji je pogurao nezakonito privremeno otvaranje prelaza, a usput izvrijeđao Zijada Krnjića, Bošnjake i muslimane, pokazujući pravo, nacionalšovinističko lice i, čak, nazvao to sprečavanjem opasnosti po Srbe, jer im, kaže, prijeti ista sudbina, koja je zadesila Jevreje pod nacistima (?!)
SAMO KRAJNJE NEUPUĆEN ILI ZABORAVAN pratilac naših prilika i odnosa je mogao biti iznenađen onim što se sredinom maja desilo na savremenom graničnom prelazu Nova Gradiška, zajedničkom projektu naše zemlje i Hrvatske: bez odluke jedino nadležnog – Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH – doneseno je rješenje o privremenom (tri mjeseca) otvaranju prelaza, jer je upotreba starog onemogućena rušenjem mosta na cesti koja prema njemu vodi; odluku je donio direktor UIO SNSD-ov Zoran Tegeltija, na inicijativu (po ćejfu) državnog ministra finansija, takođe SNSD-ovog Srđana Amidžića, uz amin šefice Vijeća ministara HDZ-ove Borjane Krišto.
Ovako glasi proširena vijest o tom događaju. Iza nje, za one koji su neupućeni ili im je pamćenje kratko, ide podsjećanje na to da je, u više navrata od kraja prošle godine, UO UIO (na čijem čelu je Amidžić) uzalud pokušavao usvojiti pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta novog graničnog prelaza, kao uslov za njegovo otvaranje, jer odluka nije mogla biti jednoglasna zbog protivljenja Zijada Krnjića, predstavnika Federacije u tom organu. On je uslovio svoj glas poravnavanjem proporcija u podjeli para od PDV-a, što izostaje posljednje tri godine, iako propis nalaže da se to čini svaka tri mjeseca, pa je izračunato da je Republika Srpska, zahvaljujući tome što se ministar Amidžić pravi nevješt i otvoreno minira tu obavezu, od Federacije otela oko 151 milion KM (!).
TU NASTAJE politička sapunica i prilika za neofašističko, rasističko, mrzilačko i, u krajnjoj liniji, siledžijsko ponašanje aktera ovog skandala. S jedne strane, zato što se radi o nezakonitom činu, a s druge stoga što je izazvao reakciju – prvo krivičnu prijavu potpredsjednika RS-a Ćamila Durakovića (zbog Amidžićevog otvorenog šovinističkog i nacionalističkog ispada), pa onda ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića (zbog poteza Zorana Tegeltije, koji je odobrio otvaranje prelaza, na kome se ne mogu prevoziti robe s obavezni inspekcijsikim nalazom, akcizne i slične)
Pošto političkih i sapunica inače kod nas nema bez mirođije nacionalističkih i neofašističkih ispada, nismo drugo čekali reakcije na to što se – ushićen zato što se narugao državi – ministar Amidžić iskoristio povodom za krajnje pogrdan govor o muslimanima, Krnjića je uvredljivo i nisko nazvao “običnim muslimanom”, koje, tako, razlikuje od Bošnjaka. Usput se isprsio kao spasilac Srba, nad kojima se, u vidu blokirnja otvaranja novog graničnog prelaza – nadvila opasnost, slična onoj od koje su stradali Jevreji, obilježeni žutim zvijezdama u vrijeme nacista. I to kaže onaj, koji zaboravlja – jer mu je prihvatljivo – obilježavanje Bošnjaka bijelim trakama u Prijedoru, početkom devedesetih godina prošlog vijeka.
NAS KOJI NISMO IZNENAĐENI šovininističkim ispadom Srđana Amidžića, pamćenje nije izdalo, jer se sjećamo njegovog pokušaja sabotiranja finansiranja lokalnih izbora 2024. godine i prošlogodišnjeg pokušaja da se brljotina vlasti RS-a u aferi Vijadukt, koja je kažnjena arbitražnom presudom od 120 miliona KM, fakturiše državi BiH i svima nama. Taj i takav Amidžić je, dakle, odavno sklon antidržavnom i razbijačkom ponašanju, redovno obilježenom njegovom tvrdnjom “ova zemlja je nemoguća i nema budućnosti“, da bi sada otišao u tačku – nekontrolisanim (?), a očito iskrenim vrijeđanjem, širenjem nacionalističke mržnje i promocijom otvorenog šovinizma.
U trenutku nastajanja ovih redova, još se stišavaju refleksije i reakcije na Amidžićev skandalozni javni istup, slavodobitno iskazan u času nazor otvaranja graničnog prelaza zadovoljstvom, osmijehom i euforičnim iztazom lica, uz „Otvorili smo ga!“. Ne zna se epilog, prije svega pravosudni, ali se zna da je ovo samo nova potvrda stvarnog, sve manje skrivanog odnosa zvaničnika RS-a, osobito prvog ešalona špic-igrača sabotera i rušilaca države Bosne i Hercegovine, čiji je reprezentativni uzorak jedan ministar iste te države. Koji ne krije da misli i radi sve najgore u vezi s državom i, pride, da mu – uz horde istomišljenika i sljedbenika – nije mrsko ni posezanje za šovinističkim, neofašističkim i pratećim alatima u odnosu prema drugima i drugačijim. Normalnim, za razliku od njih.
