DUBOKO DISANJE – Jesenji pljuskovi, kiše i afera

Piše: Zlatko Dukić

.Da li slučajno ili ne, ovogodišnji oktobar teče u znaku preuranjenih jesenjih kiša, ali i afera, koje su preorale naš javni prostor u oba entiteta, što je dokaz ne samo neobuzdanog i nesmetano (nekažnjeno) razmahanih kriminala, korupcije i svinajrija opšte prakse, već i nemoći države, s jedne, i praktične nezainteresovanosti njenih ključnih igrača za to da se bar pokuša upristojiti društvo i početi stvarati osnova pravne, u nas samo potencijalno moguće države

ODAVNO NAM SE ČINI da nas ne može iznenaditi, ni zateći nespremne otkrivanje neke nove afere, primjera kriminala, korupcijskog skandala ili neke treće svinjarije opšte prakse. Kako slabe institucije pravne države, koje su okovane neefikasnošću, neznanjem, forsiranjem stranačke podobnosti umjesto sposobnosti, tako se širi krug onih koji upadaju u ralje prilike da izigraju zakon, ušićare „ispod žita“ i napune bisage. Pošto je to manir koji je usavršen od vrha države naniže, taj običaj se ukorijenio i nesmetano se razvija i na najnižim nivoima i u izvedbi tzv. običnih smrtnika.

Ali, i kad se ustvrdi da smo na tako nešto navikli, ipak se, bar malo, smatramo iznenađenim obimom, maštom i sadržajem (oblastima) u kojima se afere, skandali i ispadi dešavaju. Ova jesen, osobito mjesec oktobar, nije još došao ni do pola, a već smo zapljusnuti aferama novog tipa, novih sadržaja i novih dometa. Nema dana kada nas mediji – elektronski, štampani i portali – ne zaspu informacijama o novim primjerima radnji s one strane zakona, morala i zdrave pameti.

OK NASTAJU OVI REDOVI, jedan radio javlja da su u toku policijski pretresi dvadesetak lokacija u Sarajevu i RS-u, na osnovu naloga da se utvrdi lanac prevaranata osiguravajućih kuća zbog insceniranih i fingiranih saobraćajnih nesreća. Akteri tog izuma su, dakle, našli vješt način da od osiguravajućih društava naplate nepostojeće karamole, naravno uz pomoć nekih ljudi iz policije, bez koje tako nešto nije izvodljivo.

Na prvi pogled, to je ništa u odnosu na afere u sferi politike, zdravstva, sporta… Tek što se opet zaključi kako je afera „Respiratori“ ušla u ko zna koju fazu sudskog odugovlačenja, izbila je ona afera u bolnici u Doboju, uz hapšejnja osumnjičenih za nezakonjite javne nabavke. Onda je u Prijedoru isplivala afera sa „živahnim“ načelnikom, koji se nije zadovoljio korištenjem opijata, već se na portalima pohvalio fotografijama s gutanjem pilula i povraćanjem i spavanjem uz klozetsku šolju, pa morao podnijeti ostavku. Onaj ko je mislio da je tu kraj, prevario se, jer se niz afera nastavlja, pa osvane afera „Kiseonik“ u RS-u, uz nepojamni nemoral i nehumanost – davanje insdustrijskog, umjesto medicinskog kiseonika životno ugroženim pacijentima u bolnicama. Ni tu nije kraj, niti se zna gdje je, pa nam je ovih dana aferu ponudila i Zenica, u kojoj se ljudi smrzavaju, jer je centralno grijanje gradonačelnik za 1. Oktobar najavio kao sigurno, a dvije sedmice kasnije – ni grijanja, ni garancije kada će biti…

KAD SE OVOME DODA i ono što nam se dešava na strogo političkom terenu, sa koga su moral, kućno vaspitanje i zakoni odavno protjerani, a uveden običaj kočijaškog rječnika, ucjena i inata, imamo sve uslove za strahovanje od toga koja nova afera će nas sutra dočekati. Pri tome, koliko god smo oguglali na to da se, recimo, „vlasnik“ RS-a ponaša kao kafanski kabadahija, pa prijeti otcjepljenjem i razbijanjem države BiH, teško da se možemo sviknuti na to da mu se ne staje urkaj i da mu se to dozvoli. Pošto na domaćem terenu nema snage, ni načina da se konstantna afera koju u politici imamo makar kontroliše, ako ne i zaustavi, ne ide u glavu kako to ne čini niko do međunarodnih plaćenika, kojima je decenijama u ovoj zremlji kao „bubregu u loju“.

Jesenje kiše su zaredale, nemaju mjere, zahladnilo je ranije do očekivanog. Nije to, međutim, prvi put i nije to nešto zbog čega bi se valjalo uzbuđivati. Ono zbog čega se ne samo uzbuđujemo, već i sve ozbiljnije brinemo, tiče se onoga što ide uz jesenje kiše – pljuskova afera, kojima je, najprije, obilježena najozbiljnija politička, društvena i moralna kriza od Dejtona dosad, a onda iznova i na otužan način potvrđeni dubina, sadržaj i dimenzije izopačenosti našeg društva i države. U kojima su kriminalu, koprupciji i nemoralu odavno širom otvorena vrata, u kojima se nekažnjeno povećava krug onih koji ne bendaju ni zakon, ni moral, a institucije, političke i snage vlasti, koje bi se za državu i nas u državi morali brinuti, jer zato postoje i zato ih plaćamo, na sve gledaju kao da ih se to ne tiče. Zato što su – s časnim izuzecima – u istom kolu, ne stvarajući ni osnove pravne države, već kriminalu, korupciji i svinjarijama daju srčan, praktičan doprinos, i sami obilno skidajući kajmak s haosa u kome živimo.O