DUBOKO DISANJE: Doba nemira, nerada i blokada
Piše: Zlatko Dukić
Dok se nova vlast Tuzlanskog kantona uhodava, nastojeći ispuniti obećanja i izvršiti preuzete obaveze, na višim nivoima – federalnom i, naročito, državnom – svjedoci smo nastavka bezumnih blokada, opakog nacio-stranačkog prepucavanja, nemira i nerada, neizvjesnosti u vezi s ovogodišnjim izborima i sve otvorenije naciopatske, razbijačke antidržavne aktivnosti, kojoj nije trebao ukrajinski rat da bi se vidjelo koliko nazadujemo i imamo razloga za brige i nespokojstvo
DVA AKTUELNA PITANJA bi mogla izrasti u veliki problem u Tuzlanskom kantonu: ono što se dešava u UKC-u u Tuzli u vezi s nemogućnošću terapija za onkološke pacijente, zbog kvara i dotrajalosti aparata za liječenje, što bi moglo uroditi pitanjem opstanka vođstva UKC-a, te izvjesnost sudskog raspleta kolone od stotinjak direktora osnovnih i srednjih škola, koje je prošle godine u ovo doba ondašnja kantonalna vlast smijeniola, po svemu sudeći nezakonito. U oba slujčaja će se, na kraju, fakture ispostaviti građanima TK, ni krivim ni dužnim za to. Pogotovo kada je riječ o višemilionskim odštetama, koje će smijenjeni direktori naplatiti od Kantona, dakle od svih nas, po sudskim presudama koje su vrlo moguće.
Toj slici naših, lokalnih prilika, neophodno je dodati ne manje sumorne – naprotiv! – prilike na nivšim nivoima vlasti. Ruska agresija na Ukrajinu, koja se ispostavila kao bjesomučan i krvoločan zločinački akt, logično se odraila na naše prilike – i u psihološkom, i u ekonomskom, i u društvenom i, naravno, poitičkom smislu. Ali, nije nam trebao taj rat, da bi nam bilo jasno u kako naopakom i politički mutnom, opasnom i prijetećem dobu živimo.
NE TREBA u ilustraciji te tvrdnje ići dalje od svakodnevnih vijesti, naročito s državnom vrha. Počev od lokada i nerada Predsjedništva BiH, preko Parlamenta BiH, u čijim domovima je na sceni otvorena koalicija razbijača države, u režiji SNSD-a i HDZ-a BiH, pa do entitetskih parlamentarnih prilika (usvajanje budžeta Federacije 31. marta za 2022. godinu) ili nekim kantonalnih skupština (Sarajevo), u kome se vladajuća bratija i opozicija uredno hvataju za guše, ne vodeći računa ni o interesima države, a još manje građana. Zajednički imenitelj tog sumornog, teško probavljivog i prijetećeg stanja je da je vlast – doslovce sve dalje do stvarnog života, od divljanja cijena, od sve teže socijalne situacije, masovne gladi i bezizlaza kojio vladaju.
Naoko dovitljiva, a u suštini vrlo važna i vrijedna bi bila – kad se sve to zna – inicijativa da se ljudi iz vlasti, osobito parlamenata, organizovano upute na izlete u tržne centre, počev od samoposluga sa prehrambenim namirnicama pa dalje, da bi se bar tako poribližili stvarnom životu i da bi im jasniji bili svakdonevni, teški životni problemi običnih ljudi. Jer, isto onoliko koliko većina njih nema poijma o tome koliko je neizdrživo skup život, koliko koštaju zejtin, brašno, šećer, meso, riža, voće, povrće ili neki deveti proizvod, izvjesno je da bi im takav iuzlet možda bar malo pomogao da se približe običnom čovjeku i da im jasnija bude nevolja, s koijom je on prisiljen živjeti.
TAKO NEŠTO VJEROVATNO ne bi ni brzo, ni iz temelja izmijenilo njihov izopačen, potpuno realan stav prema onome što i kako rade, a naročito ne rade. Najmanje bi to doprinijelo eventualnom crvenilu obraza zbog basnoslovnih mjesečnih primanja, u rasponu od četiri do čak sedam hiljada KM, ali bi, bar teoretski, vodilo ka tome da im se otvore oči pred ,slikom o mtome šta su i kakvi su. I koliko nas upropaštavaju svojim odnosom i nerijetko đon-obraz stavu u radu. Kao kada, recimo, u Parlamentu BiH odbiju zakonsko smanjivanje akciza na gorivo i smanjivanje PDV-a na hranu, kada se ne usvoje tri zakona, koja su uslov za nastavak evropskog puta (o sprečavanju sukoba interesa, o javnim nabavkama i o reformi VSTV-a), kada se odbiju ekonomske sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, kada se ne usvoji finansijski plan Kantonalog zavoda zha zdravstvo u Sarajevu, pa zdravstvo ostane bez para, kada poslanici Skupštine TK odbiju prijedlog da se inetrventno penzionerima s najmanjim penzijama dodijeli jednokratna pomoć do 100 KM, kada se…
Naravno, ništa od promjena neće biti, člista je uluzija očekivati da onima koji su šampioni nerada, baš-me-briga odnosa i otvorenog sabotiranja države i politike – to dođe s dna leđa u glavu. Nadati se da ovogodišnji izbori, ako ih bude, to promijene, ništa je manja zabluda. Jer, skoro tri decenijna nas dresiraju za ono što sada imamo i što i dalje iskihavamo: bezumne i štetne blokade, opako nacio-stranačko prepucavanje, nemir, nerad i neizvjesnosti u vezi sa sve otvorenijom naciopatskom, razbijačkom antidržavnom aktivnošću, koja najbolje i najbolnije kazuje koliko je jedino sigurno da nazadujemo i da imamo razloga za brige i nespokojstvo.