Podrška države bh. kinematografiji iz godine u godinu sve manja
Iako talenta, autora i inspiracije ne manjka, bh. filmovi sve češće su rezultat inata.
Podrška države bh. kinematografiji iz godine u godinu je manja, a na veći budžet za ovu itekako isplativu ekonomsku granu ne utječe ni to što film svako malo u ovu državu donese neku važnu nagradu, piše Klix.ba
U posljednjih 25 godina ova je rekordna po broju završenih dugometražnih filmova u bh. filmskoj produkciji.
Tako su ove godine prikazani filmovi “Žaba” reditelja Elmira Jukića, koji je premijeru imao na Sarajevo Film Festivalu, “Muškarci ne plaču” reditelja Alena Drljevića, koji je imao premijeru na Karlovy Vary Film Festivalu, “Posljednja barijera” reditelja Jasmina Durakovića, koji je premijeru imao na Sarajevo Film Festivalu, “Ptice kao mi” Faruka Šabanovića, koji je premijeru imao na Festivalu animiranog filma u Štutgartu, “Ništa samo vjetar” Timura Makarevića, koji je imao premijeru na Raindance Film Festivalu i “Never leave me” Aide Begić, koji je premijerno prikazan na Antalya Film Festivalu.
Na prvi pogled situacija ne izgleda alarmantno, no bitno je istaći kako ove godine nije snimljen nijedan dugometražni film u većinskoj bh. koprodukciji, a čiji je i reditelj iz BiH.
“Završeno je rekordnih šest filmova ove godine, no nije snimljen nijedan novi, što znači da iduće godine nećemo imati nijedan završen film u većinskoj bosanskohercegovačkoj produkciji. Dodala bih da se ne trebamo zavaravati činjenicom da je ova godina bila posebna zbog šest finaliziranih igranih filmova, jer je to rezultat uglavnom višegodišnjeg rada, odnosno svi ovi filmovi su pripremani godinama”, rekla nam je scenaristica, producentica i generalna sekretarka Udruženja filmskih radnika BiH Elma Tataragić.
BiH 2018. neće imati nijedan dugometražni film
U našoj državi je nedavno završeno snimanje dugometražnog filma “Somewhere nice” Ene Sendijarević. Iz Udruženja filmskih radnika BiH ističu da rediteljica jeste bh. porijekla, ali je film snimljen u holandskoj produkciji, a BiH je samo servisna produkcija (SCCA/pro.ba). Također, u toku je snimanje filma “Dobar dan za posao” koji jeste bh. produkcija (Obala Art Centar), ali je autor filma Slovenac. Finalizaciju nijednog od ova dva filma ne možemo očekivati u ovoj godini, jer je snimanje ili tek završeno ili je u toku. Također, veoma je vjerovatno da naredne godine nećemo imati nijednu većinski bosanskohercegovačku premijeru kada je riječ o dugometražnom igranom filmu.
“Naredna godina će, od kraja rata 1995. godine, biti deveta godina u kojoj nemamo nijedan igrani dugometražni film, a sedam kalendarskih godina smo imali samo po jedan. To sve pokazuje da se bh. kinematografija od kraja rata pa do danas nalazi u teškoj i kritičnoj situaciji”, rekla je Tataragić.
Naglašava da su minimalna ulaganja u bh. kinematografiju i nepostojanje zakona o audiovizuelnoj djelatnosti razlozi zbog kojih se BiH nalazi u najnepovoljnijem položaju u Evropi kada je riječ o audiovizuelnoj industriji.
“U RS-u ne postoji redovno finansiranje filmske produkcije (ako izuzmemo blizu 100.000 KM koliko se godišnje izdvanja za film), a u Federaciji BiH postoji Fondacija za kinematografiju koja ima godišnji budžet manji od milion eura, što je najmanji budžet za kinematografiju u Evropi. Kada govorimo o kantonima, samo Kanton Sarajevo izdvaja određena sredstva, a na nivou države direktna sredstva za film su minimalna bez obzira na to što Bosna i Hercegovina ipak redovno plaća učešće u Euroimageu. Nacrt zakona o audiovizuelnoj djelatnosti koji općenito predviđa rješavanje pitanja finansiranja audiovizuelne industrije je godinama na čekanju i nema naznaka da će se u skorijem periodu o njemu raspravljati uprkos brojnim insistiranjima struke. Posljedica svega toga je nestabilna produkcija, što pokazuju i podaci”, rekla je.
Bh. kinematografija na najnižem položaju u Evropi
Smatra da je u takvim okolnostima opravdano brinuti za opstanak kinematografije i naglašava da je to sektor koji zapošljava stotine profesionalaca, koji bi mogao biti samoodrživ i koji na svaku uloženu marku donese šest KM.
“Problem je utoliko veći što prije deset godina nismo bili jedini u takvoj situaciji. Međutim, danas smo definitivno na najnižem položaju u Evropi”, rekla je Tataragić.
Bh. reditelj Dino Mustafić također ističe da je stanje u bh. kinematografiji dramatično i da država godinama ništa ne čini da naša najuspješnija kulturna grana ima kontinuitet i značaj kakav zaslužuje poslije tolikog broja svjetskih priznanja.
“Film je kod nas sporadičan, s velikom mukom se rađaju filmovi i to ne svake godine. Osnovna stvar kako će se kinematografija finansirati još nije riješena, a to je stvar političke volje. Zakon o audiovizuelnoj djelatnosti je na čekanju, a naše nadležno federalno ministarstvo u okviru Fondacije za kinematografiju izdvaja najmanja sredstva za podršku filmu u regiji, dosta ispod svih evropskih parametara. To jedva da ima i simbolički karakter pa treba više godina da producenti pokrenu projekt i nađu partnere s tim iznosom koji unose iz nacionalne fondacije. Problem je što se zahtjevi strukovnih udruženja s vrlo konkretnim prijedlozima u skladu sa dobrim regionalnim praksama poput naprimjer Hrvatske potpuno ignorišu i arogantno odbijaju bez želje da se pronađe model koji može otvoriti perspektivu za bh. film koji ima veliki autorski potencijal i tako bogato naslijeđe”, rekao je Mustafić.
(Klix.ba)