Nogometna sutkinja Kanita Baraković iz Miričine odlučila dostići najviši nivo sudijske karijere

Piše: Mubina Biščić-Delmanović

Iako se na fudbalskim terenima u Bosni i Hercegovini, rijetko viđaju djevojke u ulogama sutkinja, 19- godišnja Kanita Baraković iz Miričine kod Gračanice, ljubav prema ovom sportu, ispoljava sudeći utakmice Prve i Druge lige Tuzlanskog kantona. Još kao djevojčica, Kanita je željela da trenira fudbal, ali budući da u blizini nije bio ženski klub, to je ostala samo želja. Ispunjena motivacijom za ozbiljnom ulogom u fudbalu, odlučila se za ovaj poziv, kojim je kako kaže ostvarila taj san.. Takva odluka, za nju je bila veliki izazov, jer je prije svega iziskivala mnogo hrabrosti, ozbiljnosti i upornosti.


-Na ovo sam se odlučila iz neke ljubavi prema fudbalu, ali i znatiželje, jer sam kao mala, uvijek voljela pratiti utakmice. Želja mi je bila da se bavim fudbalom, međutim, budući da nije bilo ženskog kluba u blizini, odlučila sam se na ovaj poziv, ističe Kanita i dodaje, da je na početku bilo teško, jer ljudi ne žele da prihvate žensko na terenu.
-Smatraju da žena ne treba da bude na terenu i fudbalskim utakmicama. Druga stvar je da ljudi djevojke na fudbalskom terenu ili bilo kojem sportu, posmatraju kao objekt, što mi se nikako ne sviđa,
kazuje ova mlada sutkinja.


Tokom tri godine sudijske karijere, Kanita Baraković, susretala se sa brojnim komentarima. Početak je, kako kaže bio težak. Svaki izlazak na teren, bio je izazov, jer još uvijek u ovom društvu žene nisu prihvaćene kao ravnopravne u fudbalu sa muškarcima. Profesionalni razvoj, zahtijevao je prije svega razbijanje tih predrasuda, ali za nju, kao atraktivnu djevojku, pristup kojim će biti posmatrana kao profesionalac, a ne kao objekt.
-Mislim da je u našem društvu još uvijek prisutan taj neki patrijarhalni odnos. U početku je bilo jako teško, jer sam osjećala određenu dozu straha. S druge strane, ljudi kada to vide na terenu, koriste to u svoju ruku, tako da mogu reći da je u početku bilo dosta problema. Međutim, sada su se dosta navikli na mene i klubovi u kojima sam sudila više utakmica su me prihvatili. Na kraju je iz toga izašla lijepa priča, stvori se dosta novih poznanstava, prijateljstava, tako da u svemu imai nečeg pozitivnog, kazuje Kanita.


Kanita Baraković, uporedo sa suđenjem utakmica, studira i Fizioterapiju u Sarajevu, što, kako kaže, prije svega, zahtijeva dobru organizaciju. Želja joj je, da po uzoru na omiljenu fudbalsku sutkinju, Bibianu Štanhaus, dosegne najviši nivo sudijske karijere.
-Dosta je komplikovano uskladiti sve obaveze, ali bitna je volja i organizovanost. U mom slučaju, uspijevam sve uskladiti, tako da mi ništa ne predstavlja prepreku. Uz rad, trud, treninge i zalaganje, želim da dosegnem do najvišeg nivoa sudijske karijere, ali i da svojim primjerom postaknem druge djevojke koje žele da se bave bilo kojim sportom, a nemaju možda hrabrosti za to, da krenu i pokušaju, ističe Kanita.


Kako nam kazuje ova mlada i ambiciozna sutkinja, mnogi nisu ni svjesni uloge žena u sportu.
-Želja mi je i da svim onim koji možda imaju neke predrasude prema ženama u sportu, pokažem da to možda ne bi trebali da imati. Ne znam zašto ljudi još uvijek ne žele da prihvate da možemo mnogo doprinijeti u sportu. Smatram da će za koju godinu to promijeniti i da će se žene češće viđati na terenu, naglašava Kanita.


Za Kanitu Baraković, ovaj poziv je bio ispunjenje sna, izazov koji je sa sobom nosio i određeni strah, što je ona, brzo savladala. Naučila je nositi se sa težinom ovog posla, ali i postaviti se kao profesionalna sutkinja, koja jednako uočava i kažnjava greške na terenu kao i sve druge kolege.