Nepotizam i licemjerstvo iz skupštinskih klupa

Odnos javnosti prema vlasti često je usmjeren isključivo ka vladama, kao izvršnim organima vlasti. Plate premijera i ministara i njihovo ponašanje u stalnom je fokusu društvene pažnje. Ipak, „ispod radara“ javnosti često promiču, ili bolje rečeno protječu rijeke nepravde i licemjerstva upravo onih koje su građani sami birali, „narodnih poslanika“, zastupnika u skupštinama, parlamentima vijećima.

U proteklom se periodu Vlada Tuzlanskog kantona sistemskim rješenjima pokušala izboriti sa visinom plaća i primanja izabranih zvaničnika. I pored činjenice da je Zakon donesen, u sjeni je ostala činjenica da je ovaj zakon, na insistiranje predsjednika Skupštine TK Senada Alića, dva puta vraćan „na doradu“. A dorada nije sistemska. Kako saznajemo iz pouzdanih izvora, zahtjev predsjednika Alića, bio je jednostavan, „da se primanja predsjednika Kantonalne skupštine kreću oko 5.000 KM“. Nije u redu da se uz novi „Passat“ nema i primjerena plaća, reklo bi se.

Analizirajući današnje podatke predsjednik Alić je u prvih 8 mjeseci ove godine zarađivao u prosjeku oko 4.800 KM ili ukupno 38.410,94 KM. Ovo je za 10.297 KM više od iznosa koji je zaradio premijer Kantona Bego Gutić.Uporedimo li odgovornost funkcije i izloženost javnoj kritici nerazmjer je više nego vidljiv.Nerazmjer je vidljiv i uporedimo li ovu plaću sa plaćama članova Predsjedništva BiH (oko 5.600 KM).

Istovremeno analizirajući primanja Predsjednika u odnosu na druge zastupnike u Skupštini TK, jasno je vidljivo da je Alić po osnovu plaće u proteklih osam mjeseci zaradio skoro 3 puta, ili tačnije cca 150% više u odnosu na slijedećeg zastupnika po visini plaće. Gledajući sva primanja zbirno, Alićeva su za oko 14.000 KM veća u odnosu na po primanjima sebi najbližeg kolege.

„Iako se veliki broj nas slaže da nam Šiljo (Senad Alić) nanosi štetu, još se ništa konkretnije ne poduzima izuzev rasprava i zahtjeva da se pomenuta odluka (o povećanju osnovice za obračun plata zastupnicima za 20 posto) poništi i vrati na prethodno stanje“, svojedobno je pisao i Salko Zildžić, istaknuti sportista i član SDA. Na svom tadašnjem facebook profilu napisao je i „…Već dvije sedmice na IO SDA TK vršim pritisak i pokrećem raspravu o temi povećanja primanja poslanika u Skupštini TK i tražim neki vid odgovornosti. Čak sam zagovarao i smjenu dotičnog…Ne slažem se sa ovim odlukama i stidim se što ovakvi ljudi predstavljaju SDA. Šiljo je samo pokretač ove sramotne priče, a ni ostali poslanici nisu položili ispit u ovom teškom vremenu. Mislim da znam i zašto je to tako?“

Osim plaće predsjedavanje Skupštinom donosi i druge benefite. Nepotizam ili ne, zaključite sami, ali sin Alen Alić je uposlenik Doma zdravlja u Sapni, a istovremeno je i član Nadzornog odbora Rudnika soli Tuzla. Kuriozitet je i da se spomenuti sin, nakon imenovanja u ovo upravljačko tijelo, kako saznajemo iz povjerljivih izvora, prvo raspitivao gdje se uopšte nalazi Rudnik u čiji je Nadzorni odbor imenovan. Supruga Alena Alića, tj. snaha predsjedavajućeg Senada Alića zaposlena je u Zavodu PIO/MIO, poslovnica Sapna.

Da ne bude disbalansa Senad Alić se trudi da zbrine i drugog sina. I Sinan Alić će u zdravstvo, ali ovaj puta, kako saznajemo iz krugova bliskih UKC-u, ovaj sin će dobiti posao u perjanici BH zdravstvenog sistema Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.

Dobre veze sa direktorima rezultirale su i značajnim zapošljavanjem kadrova iz ove rubne općine u javne institucije na području našeg kantona. Samo u Službi za zapošljavanje TK zaposleno je oko 15 zaposlenika iz Sapne. Da „ruka ruku mije“ pokazuje i činjenica da je jedna kćerka direktora Muhamedbegovića uposlena u Skupštini Tuzlanskog kantona, a druga na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.

Kako saznajemo, neke od ovih aktivnosti predmet su i rada Tužilaštva.

Na kraju reklo bi se da je osim zarađenih značajnih finansijskih sredstava, predsjednik  Skupštine TK Senad Alić dugoročno riješio i svoje porodične, familijarne i komšijske probleme u Sapni.

(Nezavisni.ba)