I dalje nepoznato kada će porodice iz Mihatovića preseliti u Solinu

I dalje nepoznato kada će porodice iz Mihatovića preseliti u Solinu

Još jednu zimu Emina Rizvanović sa svojom djecom dočekala je u Kolektivom centru Mihatovići. Preseljenje u stanove socijalnog stanovanja u Tuzli željno je iščekivala i mislila je da će njena djeca novu godinu dočekati u sobama bez vlage. Već četiri mjeseca željno iščekuje preseljenje, a nadležni konstantno isto poručuju, priča Emina: ”Obećaju nam sljedeće sedmice ili sljedeći mjesec. Ogrjev je došao za 16 porodica i ja sam ga trebala dobiti, ali su rekli ti ideš u stan nećeš dobiti ogrjev i eto čekam… Kada bih se preselila to bi mi mnogo značilo, vjerujte mi… pogotovo za djecu. Nemam nikakvih uslova. Pogotovo što moram dijete odvesti u školu, nemam nikoga… majku su mi preselili u Miladije, nema ih ko čuvati. Užas…”

U Mihatovićima živi i Adisa Dropić zajedno sa svoja tri maloljetna sina. Ona je posebno  ogorčena jer njeno stambeno pitanje nije riješeno, a to joj je obećavano nebrojeno puta. Umjesto novog stana, njoj je ponuđena kuća također u naselju Solina: ”Oni su obećali meni. Ja sam šehidsko dijete, odrasla u Domu za nezbrinutu djecu, barem po tome sam imala prvenstvo neko. Međutim kada su došli uzeli su sve papire, moja dva sina su operisala tumor glave, bolesna sam od karcinoma, međutim dodijeljena mi je kućica u Solini opet devastirana treba uložiti u nju tri hiljade minimalno. Podovi stari, pločice polupane, podovi su stari…”

Stoga se Adisa, za razliku od drugih porodica u Mihatovićima, ne raduje preseljenju u Solinu. Čak ga i odbija jer nije zadovoljna uslovima u kojima bi živjela.

”Ja ne prihvatam uopšte, ja ću ostati ovdje pa i kad bager kreće da zgrće neka i mene zgrće, ovdje sam uložila i napravila i imam svoju privatnost. Ja sam bolesna žena.”

Preseljenje kao rođenje 

S druge strane od borbe za preseljenje u novi smještaj, a to bi bila njena deseta selidba u životu, neće odustati Remzija Alić. Ovdje više, kaže Remzija, ne može živjeti. Osim što je hladno, tu su i žohari: ‘‘Meni će to značiti k’o da me ponovo moja mati rodila… a da me Tuzla obradovala, samo da izađem odavdje. Više mi je preko glave… sama sam. Neka oni meni daju ključ ja ću se odmah iseliti… imam dobila sam, da nisam dobila šutila bi, imam sva prava.” 

Ono što im je obećano čekaju i brojne druge porodice u Mihatovićima. Iz Službe za boračko – invalidsku zaštitu, stambene poslove i integraciju raseljenih lica Grada Tuzla kažu da se useljenje ovih porodica u stanove u Solini očekuje u narednim danima, iako tačan dan, kako su nam kazali, ne mogu reći. Baš to i brine porodice jer ove riječi slučaju već mjesecima.