DUBOKO DISANJE:Krađa izbora prije izbora

Piše: Zlatko DUKIĆ

.Uz  početak jednomjesečne kampanje pred lokalne izbore u BiH, zakazane za 15. novembar, više je nego jasno da je, mjesecima unaprijed, izborni inžinjering radio punom parom, da su krivotvoreni birački spiskovi, izmišljani glasači iz inostranstva, pripremane razne varijante mućkanja i krađe, na koje ukazuju mediji i neke nevladine organizacije, a da oni koji bi to trebalo da spriječe ili sankcionišu na vrijeme  – ne mrdaju repom, jer su u službi autora prevare, dakle onih koji su na vlasti i koji žele da tu ostanu  

 
OSIM ŠTO NIJE NIŠTA NOVO, ni nepoznato, uobičajeno hvatanje zalate za ovogodišnje lokalne izbore u BiH je, ipak, malo previše u znaku nevješto skrivenih mućki, krivtovorenja biračkih spiskova i opakog inžinjeringa, čiji cilj je da se dođe do željenog rezultata. Kada je onomad saopšteno da je na spisku birača, registrovanih za glasanje iz inostranstva, beskrajna kolona, veća od 100.000 imena (najviše u Srbiji i Hrvatskoj) onih koji su se, bez svog znanja, našli na tom spisku, očekivalo se da to bude znak za uzbunu. Donekle se očekivanje ostvarilo. Bar tako da je reagovala Centralna izborna komisija BiH i sa spiskak skinula 28.000 imena, ali se zato Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za utvrđivanje onih koji su tome kumovali.
Baš tu leži suština ovog kriminala. Tužilaštvo BiH kaže da je to posao CIK-a, a svi oni koji su obdareni zdravim razumom i prosječnom veličinom mozga, znaju da se kriminal te vrste mora naći u rukama vrhovnog tužilačkog državnog tijela. Pošto je to tako, izbori su, mnogo prije izbora, postali poligon za testiranje nečije lopovske vještine, što se, po logici stvari, ima smatrati “specijalitetom” vladajućih stranaka, kojima je, logično, cilj da ostanu tu gdje su.

POŠTO SE TO NE MORA I, valjda, neće desiti baš u željenom obimu, današnji početak jednomjesečne kampanje pred izbore bi mogao biti u znaku – s jedne strane – utvrđivanja, ako to neko učini, onih koji unaprijed pripremaju “demokratski” ishod  izbora, a onda – s druge strane – i start mjeseca uobičajeno zamorne, nemaštovite i teško svarljive kampanje, u kojoj će nam se obećavati brda i doline, samo “glasajte za nas”. Od toga, da se ne lažemo, polazi svako od onih 87 političkiih subjekata, 81 nezavisnog kandidata i četiri kandidata nacionalnih manjjina, koje je CIK registrovao, skupa sa 30.789 kandidata za opštinska i gradska vijeća, 425 kandidata za opštinske i gradske načelnike i 196 predstavnika nacionalnih manjina.

Svima njima je, dakako, cilj da prođu. No, pošto i ptice na grani znaju da će to uspjeti izrazita manjina iz ove gomile pretendenata, kako se datum izbora bude približavao sve aktuelnije i važnije će biti pitanje čime će se kandidati i politički subjekti služiti, čega će se sve dosjetiti kako bi ostvarili cilj. Već se vidi – što, takođe, nije ništa novo – da se tu sredstva neće birati i da će se posezati za svim dopuštenim, a osobito nedopuštenim, ne bi li se zasjelo ili ostalo u vlasti.

NIJE, PRI TOME, NIKAKAV PROBLEM to što se radi “samo” o lokalnoj vlasti. Jer, i ta vlast je – vlast. Moć, pare, uticaj, autoritet, mogućnost da se čovjek “snađe”, da se opari i da utiče na nekoga ili nešto. To što će se u kampanji do izbora, kao i u svim, dosadašnjim istovrsnim prilikama, biračima nastojati “uvući pod kožu” obećanjima i onoga što nije nadležnost lokalne vlasti (znamo: obećavaju se zapošljavanje, auto-putevi, smanjenje PDV-a, manji porezi i doprinosi, bolje zdravstvo i školstvo, itd.), nije problem, jer lijepo zvuči kao mamac za naivne i neobaviještene. Važno je dobiti glas i zasjesti u vlast, osigurati se za iduće četiri godine i računati na to da će, do sljedećih izbora, biti zaboravljeno ono što je obećavano i što uredno nije ostvareno.

Zaboraviće se, kako i dosad, i to da je, znatno prije propisanog početka predizborne kampanje, mnoga stranka već agitovala za svoje kandidate i programe, da im se progledalo kroz prste zbog toga, zaboraviće se i to da se neskriveno trošilo brdo budžetskih para za “sitne pažnje” i dodvoravanje biračima, da su se, po tradiciji, mjesecima uoči izbora rascvjetali infrastrukturni radovi na obnavljanju i izgradnji ulica, mostova, parkova, fasada zgrada – sve da bi se biračima, uoči izbora, pokazalo da se vodi računa o njima… Samo da je dočekati taj 15. novembar i samo da se dobiju glasovi, stolica u opštinskom i gradskom vijeću i (grado)načelnička fotelja. A onda idu četiri godine rahatluka za one kojima smo vjerovali i koji će nas, kao i četvrt minulog postdejtonskog vijeka, posve smetnuti s uma, kao da nas nisu povukli za nos i kao da su stavrno mislili ono što su nam govorili i obećavali, dok su nas vabili da za njih i jedino za njih glasamo.