DUBOKO DISANJE – Koliko nam je daleko ZAVNOBiH?

Piše: Zlatko DUKIĆ

.Ovogodišnji 25. novembar i Dan državnosti BiH je, s jedne strane, u sjenci „smirivanja terena“ poslije lokalnih izbora, a s druge je u znaku prećutnog mirenja s tim da je riječ o prazniku koji se uvažava na jedva trećini prostora države, dok ga uporno i besmisleno „ne priznaju“ jurišnici nacionalističkih falangi, koji sebe i druge pokušavaju obmanuti tezom da svijet, pa i BiH, počinje do njih i da se samo na njih se svodi

PITANJE IZ NASLOVA NIJE ni retoričko, ni bezrazložno. Proizvelo ga je naše višedecenijsko „stanje kretanja“, u kome se 25. novembar i Dan državnosti BiH – a to znači i ZAVNOBiH i vrijeme u kome je taj opštenarodni parlament nastao i ono što je uradio – svode na, s jedne strane, svojevrsno silovanje istorijskih činjenica i revizionističko iščašenje, a s druge na patološko krivotvorenje i retuširanje stvarnosti, po kome je država Bosna i Hercegovina nastala tek u Dejtonu. Pojednostavljerno, to se u praksi svodi na uvažavanje praznika i Dana državnosti na jedva trećini teritorije zemlje, dakle tamo gdje se, zaista, drži do države i gdje politički mulj ne pokriva istinu, činjenice i istoriju.

          Odveć mnogo vremena je proteklo i od rata i od tada usađenog krivotvorenja prošlosti, da bismo pristali na to da se pomirimo s tim stanjem i stramnim ignorisanjem svijetlih tačaka antifašističke prošlosti. Oni kojima je to svojstveno kao manija, ne prezaju ni od otvorenog naciofašističkog „objašnjavanja“ prošlosti. Još gore je to što nam upropaštavaju sadašnjost i bestidno zamagljuju budućnost. Sve to, naravno, „u ime svog naroda“ i na marginama izgleda za to da se jednog lijepog dana stvarno pridružimo civilizovanom, demokratskom i razvijenom evroopskom društvu.

ONAJ KOME TO, MOŽDA, dosad nije bilo jasno, imao je priliku za otvaranje očiju u vezi s jednim, nepravedno zanemarenim događajem, čak i medijski jedva zabilježenim: u četvrtak, 19. novembra 2020. godine, dan uoči predavanja stolce predsjedavajućeg Predsjedništvom BiH Miloradu Dodiku, Šefik Džaferović je u Narodnom pozorištu u Sarajevu upriličio svečani koncert Sarajevske filharmonije, posvećen ovogodišnjem Danu državnosti. Učinio je to  š e s t  dana uoči praznika, jer zna šta njegov nasljednik misli o 25. novembru i kako bi otužno bilo da – unatoč ograničenjima zbog korone – praznik prođe bez ikakvog svečanog umjetničkog događaja.

          Ovaj mučan primjer nam olakšava odgovor na pitanje iz naslova. Iako je taj dogovor odavno jasan, svake godine nam se dešava nova potvrda njegove sumorne, amoralne, politički beščasne i civilizaciji suprotne varijacije. U zemlji koja nema zakon o praznicima i u kojoj se nekažnjeno ignoriše dejtonska obaveza primjene zakona o praznicima Republike BiH do donošenja novog zakona, sve je moguće, pa i to da nacionalistička bratija – uglavljena u vlasti i s osjećajem svemoći i prema istoriji i prepakiranju prošlosti – ima svoj pogled na praznike, ima svoje praznike i obilno miješa bijele i obične bubrege, kad se odnosi prema datumima iz antifašističke prošlosti.

A NIKO OD NJIH, jer su nesposobni, organičeni, neobrazovani i manje-više dokazano glupi za ono šta i kako rade i za pozicije na kojima se nalaze, da odgovori na pitanje šta im to u ZAVNOBiH-u smeta, šta smatraju spornim i zašto malo ne razmisle o tome da i ZAVNOBiH-ovi dokumenti samo idu naruku onima koji ovu zemlju smatraju svojom. Umjesto toga, lakše je i politilčki unosnije na riječima biti za „europsku Bosnu i Hercegovinu“, lakše je i korisnije ucjenjivati, postavljati svoje uslvoe, blokirati zemlju kaprcima i nacio-primitivizmom, nego se s poštovanjem odnositi prema onome što je izdržalo probu vremena, što je ostalo trajno ukorijenjeno u temeljima obnovljene državnosti BiH, što je, u određivanju državnih granica, priznato i u Dejtonu i što će – prije ili kasnije – morati biti prihvaćeno kao najbolja formula i za našu evropsku budućnost.

          Dok se to ne desi, a načekaćemo se da svane taj dan, sutrašnji 25. novembar i 77. godišnjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, biće praznik samo za nas, koji prošlost, borbu protiv mraka, antifašizam i antinacionalizam – vrednujemo, poštujemo i uporno gajimo kao jedino moguću alternativu nacionalističkom mraku, povampirenju neofašizma i uspješnom kočenju, blokiranju i opstruiranju onoga što je vizija normalne, zajedničke, nepodijeljene, svima potrebne i nikom tijesne Bosne i Hercegovine. Posve drukčije od sadašnje, u kojoj nam je ZAVNOBiH dalje nego prije 77 godina, čak, možda, dalje nego prošle ili mnogih prohujalih poratnih godina.