DUBOKO DISANJE: A sad spektakl: Idu nam izbori

Piše: Zlatko DUKIĆ

.Nakon gužve i neizvjesnosti oko para, izbori će, izgleda, ipak biti po zakonom utvrđenoj satnici – u nedjelju, 2. oktobra 2022. godine, čemu smo se približili 4. jula, kada su liste stranaka, nezavisne i pojedinačne predate CIK-u i kada je počeo teći rok za hvatanje zaleta u novi spektakl, na koji uobičajeno liče opšti izbori u državi BiH

U 27. PORATNOJ godini, a deveti put u formatu opštih, predstojeći izbori u Bosni i Hercegovini, zakazani za ovogodišnji 2. oktobar, u fazi su prvog i po koraka – prvi je bio osiguravanje onih famoznih 12,7 miliona KM, koliko je CIK nekako uspio iskamčiti, nakon usvajanja državog budžeta, a ono pola drugog koraka se zbilo u ponedjeljak, 4. jula, kada je istekao rok za predaju kandidatskih listi. Po običaju, tog ponedjeljka, osobito pri kraju roka u 16 sati, pred zgradom CIK-a u Sarajevu se sjatio buljuk novinara i snimatelja, privučen paradom stranačkih likova (uglavnom čelnih), koji su – puni optimizma i s frcanjem namještenih, ne osobito uvjerljivih osmijeha gotovo sigurnih izbornih pobjednika – isijavali raspoloženje, ljubaznost i samouvjerenost.

Tako je počela predizborna trka, koja će kulminirati u septembru, kada je zakonom propisana i dozvoljena otvorena kampanja. Pošto znamo, jer smo izdresirani i naviknuti na to, da će ona obilovati uobičajenim folklorom niskih udaraca, međusobnih napada, uvreda i šikaniranja, imamo dovoljno vremena za to da se fizički i mentano pipremimo za to dominantno razmahivanje „prljavim vešom“, političkom nekulturom i odsustvom elementarnog kućnog vaspitanja. Znamo šta nas čeka i kako ćemo se za to morati pripremiti, što uz pomoć blažih medikamnata, što uz upotrebu prirodnih sredstava za očuvanje psihičkog i fizičkog zavlja.

ONO ŠTO, U OVOM ČASU, ipak privlači najviše pažnje, jesu dva bitna momenta, toliko uočljiva da se ne mogu ne vidjeti: prvo, očekivanje da se, napokon, desi zaokret i da se aktuelna nacionalno-plemenska vlast, koja nas 30 godina uspješno unazađuje i upropštava (uz manju ili veću pomoć Evrope i svijeta), smjesti u muzej, a drugo još prilično neuvjerljiv optimizam onih koji, iz opozicionih busija, silno vjeruju u to da će se dočepati vlasti i da će nam – kako srčano obećavaju – osigurati bolje i sretnije sutra. Isto onoliko koliko, pri tome, nije jasno na temelju čega se širi optimizam i uvjerenje da je „pet do dvanaest“ u vezi sa subinom ove zemlje i svih nas, i u vezi s unutrašnjim (ne)prilikama, kao i u vezi sa neizvjesnim evropskim sutra, jasnoće fali i u već zaošijanim predizbornim istrčavanjima, vezanim za to da se mnogo više govori o onima koji su dosad petljali u vlasti, nego o onome što taj drugi, sadašnji opozicionar, nudi za bolje sutra

Zasad se taj optimizam, koji će se ljetos užariti, a valjda i potkrijepiti argumentima, uglavnom zasniva na nekim novim likovima. U prvom planu, što se vidjelo i 4. jula, jesu kandidati za Predsjedništvo BiH. Tu je najveća gužva na terenu, znamo samo ta i imena nosilaca listi za državni, entitetske i kantonalne skupštine. A i dalje nije raščišćeno zašto tolika frka oko Predsjedništa, kad se zna da se o svakodnevnom životu, o socijalnim prilikama, o tome da je život nedopustivo skup, cijene otete svakoj racionalnoj kontroli – odlučuje na nekim drugim mjestima. Pa ipak čak deset kandidata je za Predsjedništvo – četiri iz RS-a i šest iz Federacije. Novina su dvije dame, koje, naravno, ljepšavaju kandidatsku listu, a i hoće reći da se nudi nešto novo.

TO NOVO, ČINI SE, još je neuhvatljivo. Pošto je riješena dilema u vezi s kandadatom HDZ-a BiH, jer je Dragan Čović ocijenio da mu se ne ispalti da opet fasuje od Željka Komšića (jer nije uspio izgurati izmjene Izbornog zakona po svom ćejfu), u vatru je gurnuo Borjanu Krišto. On to pravda zrakopraznim argumentima i ne uspijeva sakriti ono što mlože biti još gore od njegovog izbora u Predsjedništvo – začešljava se za čelnika novog Vijeća ministara (za to mjesto je sada na redu Hrvat), pa kako god da Krišto prođe – on će ostati neokrznut. Nešto slično je, prosuđujući šta ga neizvjesno čeka, odlučio Dodik, tisnuvši u igru Željku Cvijanović, kandidata za Predsjedništvo BiH. On će i dalje ostati gazda RS-a, pitaće se za sve i svašta, nezavsno od toga koju funkciju će obavljati.

Spektakl će, izgleda, mnogo više biti u Federaciji. Kandidatura SDP-ovog Denisa Bećirovića, koga podržava više stranaka, uključujući i one koje ne idu zajedno ni u istoj ozbiljnoj rečenici, a kamoli u političkom projektu, prst u oko je Bakiru Izetbegoviću. On samouvjereno ide u trku, siguran u pobjedu, iako mora znati da je u ovoj zemlji – pogotovo o izborima kad je riječ – sigurna samo nesigurnost. Očekivanom spektaklu, to daje novu draž, koja bi se mogla, stvarno, pretvoriti u promjene, za kakvim ova zemlja odavno vapi, ali što ne mora značiti i da ćemo baš brzo na zelenu granu. Biće dovoljno da, za početak, u aktuelnoj tami, magli i neizvjesnosti, izbori donesu bar tračak svjetla. Koje nam očajno fali.